srijeda, 20. listopada 2010.

NA BENZINSKU PO – SOK

Uzrok su pojave grbe na leđima, uzrokuju neplodnost kod muškaraca, lome vam kosti, gule vam kožu, prosipaju znoj. Svejedno, velik ih broj ljudi bezrezervno voli. Velik broj ljudi izvan Hrvatske, zapravo. Naravno, riječ je o biciklima.

Na satu psihologije, za vrijeme studiranja, čuo sam kako je crtanje vještina koja nas većinom zanima samo u djetinjstvu. Rijetkost je da netko, uz igranje, zadrži potrebu za crtanjem. Kad „narastemo veliki“, razvijemo drugačije, odraslije zanimacije poput razvoda, gledanja sapunica, dizanja kredita. Gluposti poput igranja i crtanja ostavljamo iza sebe. Također, stvar koju većina ljudi ostavlja iza sebe skupa s djetinjstvom je – bicikl.

Bicikl je, osim ako niste sin nekog tajkuna, vjerojatno prvo prijevozno sredstvo koje ste željeli. Prva je to stvar koja vam je odlijepila noge od zemlje i podarila vam malo „kotrljajuće“ brzine. No, kao što se tako jarko želi, bicikl se isto tako brzo i temeljito zaboravi. Meni se to dogodilo početkom srednje škole – školski autobus, Dr. Martens čizme i pivo učinili su bicikl suvišnim u mom „odraslom“ životu. Srećom, bicikl sam, nakon puno vremena, ponovno otkrio.

Isprva mi je važno bilo samo da se kreće. Isluženi, plavi tricikl susjeda Saše savršeno je poslužio. Kasnije sam dobio UNISovu Violetu, zatim Rogov BMX, a na kraju, sredinom osnovne škole, neki talijanski mountain bike. Jednako kako su trendovi dolazili i prolazili, tako sam i ja mijenjao svoje bicikle. Danas sam opet na početku. Opet mi je važno samo da mogu, poput Gallilea, reći: Ipak se kreće! Moj ponovni ulazak u biciklistički svijet je polagan.

Bicikl je u sadašnje vrijeme gotovo u potpunosti izgubio funkciju primarnog prijevoznog sredstva. Za udaljenosti koje suvremeni čovjek danas svakodnevno prelazi, bicikl je prespor i preneudoban. U vožnji vas ostavlja nezaštićenima od hladnoće, kiše, vjetra, prašine i štotijaznam čega sve još. Zbrojimo li to s većom kupovnom moći običnog radnika, dobivamo vrlo dobar razlog za prelazak s bicikla u automobil. Ispred tvornica su nestala ona nepregledna lebdeća parkirališta za bicikle gdje vlasnik svoj stroj objesi prednjim kotačem o kuku. Ta su masovna vješališta zamijenjena još većim i nepreglednijim asfaltiranim prostranstvima, pravilno prošaranim bijelim crtama, do maksimuma ispunjenima malenim i jeftinim limenim kutijicama. Ne jeftinima poput bicikla, ali uz otplatu od sedam godina… Napokon, prirodno je čovjeku da se mijenja i stoga je prirodno da mijenja i svijet oko sebe, uključujući parkirališta. Suvremeni čovjek ima sve veću potrebu za kretanjem. U jednom danu vjerojatno posjeti više mjesta nego je čovjek prije pedeset godina posjetio u jednom tjednu. Živimo li na selu ili u nekom prigradskom naselju, vjerojatno je da bicikl neće zadovoljiti potrebe za brzim kretanjem između naših točaka interesa, poprilično udaljenih u takvim područjima. S druge strane, u gradskim sredinama, gdje gustoća naseljenosti može i po stotinu puta nadvećati gustoću naseljenosti sela, a udaljenosti su bitno manje, bicikl odjednom pokazuje izvanrednu brzinu i praktičnost. Zbog očitih nedostataka automobila i javnog prijevoza, kratke od-vrata-do-vrata rute u gradskim područjima postale su zadnje utočište nerekreativnog biciklizma. Uz pokojeg djeda ili baku koji na prastarim Partizanima jezde svojim selima, jedini ljudi koji kod nas voze bicikle su poštari, smetlari i poneki student. Iako je korištenje automobila u današnjem svakodnevnom prometu postala neophodnost, čini se da se automobil koristi i onda kad nije prijeko potreban.

Većina gradskih automobilista sjedi sama u svojim skupo plaćenim ljubimcima čekajući, u dugim kolonama, zeleno svjetlo. Prtljaga im se često sastoji od nekoliko papirića i poneke dodatne stvarčice. Količina je to koja savršeno pristaje u ruksak. Možda bi bilo zgodno, jednog sunčanog dana, svoje papire i pizdarijice staviti u ruksak, ostaviti odijelo i uštogljenost kod kuće, i krenuti, onako iz zajebancije, biciklom na posao.

Motor trenutno ne vozim. Rukavice i kožna jakna namijenjeni vožnji na dva kotača stoje mi zbog toga na klocnama iza kuće. Kako ne bi bilo pošteno da nagovaram vas nekoliko čitatelja da radite gluposti, a ja u isto vrijeme sjedim u toplini svojeg auta s otplatom na sedam godina i ne radim te gluposti o kojima pišem, na posao ću krenuti biciklom. Čim prestane kiša, naravno. Nisam Danac. Pošto je vrijeme trenutno malo hladnije, čini mi se da će od tih osam i pol kilometara putovanja na posao nastati jedna lijepa priča …i upala mjehura. Mislim da vrijedi pokušati.

Umjesto kupovanja novih automobila kojima bi manje štetili Majčici Zemlji dok stojimo u prometnim gužvama, možda bi bilo ljepše poticati korištenje bicikla i izbjegavati gužvu uopće. Možda bi bilo zanimljivo živjeti život naopako i na posao ići biciklom, a automobil ostaviti za rekreaciju vikendom. Možda bi bilo zanimljivo umjesto po benzin, otići na benzinsku po – sok.
…ili po coffee to go, nakon što Vindiju prodaju Mađarima i dignu trošarine na sok od naranče.

1 komentar:

  1. Od muža sam se razdvojila prije tri godine. Među nama nije bilo komunikacije. Obitelji i prijatelji su mi savjetovali da se opustim i zaboravim na brak i da nastavim dalje u svom životu. Nisam se htjela udati za nekog drugog jer duboko u sebi još uvijek volim svog muža. Toliko sam patila od boli i zbunjenosti da sam na internetu pročitala preporuku o tome kako je dr. Alaba ponovno spojio razoreni brak uz pomoć svojih duhovnih moći. Neprestano sam čitala toliko svjedočanstava o tome kako je pomogao stati na kraj razvodu i vratiti bivše voljene ljude i moja vjera se obnovila. Odmah kontaktiram dr. Alabu nekoliko minuta kasnije on mi je odgovorio i dao mi upute što da radim, nakon što sam ispunila traženi uvjet dva dana nakon rituala, čarolija mi je promijenila život oko mog muža da doza ne razgovara sa mnom. Dva dana me zvao usred noći plačući i ispričavajući se da je to djelo demona, pa sam još uvijek zadivljena ovim čudom pa mu opraštam. Sada je moj brak sada u ravnoteži. Ritual dr. Alabe je odlično funkcionirao i moj brak je jači nego prije, i ništa nas više ne može razdvojiti. Posjetio sam toliko stranica da sam tražio pomoć, bilo je beznadno dok se nisam povezao s dr. Alabom, pravim muškarcem koji mi je pomogao da oporavim svoj razoreni brak ako imaš sličan problem u braku, želiš da te muž ili žena vole opet. , Imate nekoga koga volite i želite da vas on ili ona voli zauzvrat, imate izazov u svom životu, predložak čarolije dr. Alabe je rješenje i odgovor na vaš problem, whatsapp/viber s njegovim telefonskim brojem: +1(425) 477-2744, Kontaktirajte ga danas slanjem e-pošte na dralaba3000@gmail.com. Ne dopustite nikome da vam oduzme supružnika.

    OdgovoriIzbriši