Ljubavno pismo Fiat Puntu

Lako je voljet Lamborghini Miuru, lako je voljet Laraki Fulguru. Jer njih svi vole, pa onda nije ni teško, priklonit se rulji, kad rulja radi nešto. No za voljet' nešto, što se inače ne voli, za to treba truda, za to treba istinski biti luda.

Koliki ste automobilski entuzijast? Veliki? Mali? Supersize? Za ponijet? Ako ne znate, otkrijte odgovorom na ovo pitanje: Koji vam je najdraži automobil na svijetu?

Oni koji odgovore na pitanje nekim superautomobilom, možda su entuzijasti. Oni koji odgovore na pitanje protupitanjem: „Kakve ovo veze ima s Borisom Novkovićem?“ – na krivom ste blogu. Oni koji odgovore na pitanje nekim svakodnevnim automobilom – ti su vrlo, vrlo, vrlo vjerojatno automobilski entuzijasti. Riječima svakog djeteta – a zašto?

Vrlo jednostavno! Superautomobile koji su dizajnirani toliko dobro i toliko lijepo i o kojima se toliko priča kako su dobro dizajnirani da to svi znaju, njih je vrlo lako staviti u kategoriju najdražih automobila. No voljeti takav automobil ne mora samo automobilski entuzijast. Lijep se superautomobil sviđa i bakama koje vole lijepe stvari, i kiparima koji u životu nisu sjeli za volan automobila, i sponzorušama koje se vole voziti u lijepim automobilima, i policajcima koji vole lijepiti kazne na lijepe automobile – svima. Ako je nešto lijepo, vjerojatno će se svidjeti svima. Osim Rusima. Za njih bi to trebalo još malo pozlatiti, poplatinati i poswarovskikristaliti.

Fiat Punto zamijenio je Fiat Uno. Nikada nisam čuo da je netko plakao zbog toga. Ali ja ću plakati za Puntom. Jednom kada Punto nestane, kad ostane svega nekoliko tih simpatičnih limenih kutijica obloženih tvrdom, sivom plastikom, bit ću jako tužan. Moja mama ima Punta prve generacije i vjerojatno je petnaesti vlasnik po redu. Mislim da je to najbolji auto na svijetu. Za moju mamu, naravno. No, operirate li se od mrene uzrokovane jeftinoćom i masovnošću tog automobila(Punto prve generacije u Hrvatskoj je rašireniji od korupcije), vidjet ćete jedan jako lijep i jako dobro dizajniran automobil. Evo zašto:

Punto je malen! Malen poput socijalne osjetljivosti hrvatskog tajkuna. To vam je jako malo. No, unatoč tim minijaturnim dimenzijama, Punto iznutra daje dojam veličine i prozračnosti. Jednom kad se uvalite u tanka sjedala i zatvorite za sobom tanka vrata, okružit će vas mnoštvo zraka i svjetlosti. To vam je jako dobro. Naravno, osim ako ne uđete po noći. Izvana, također ako ne gledate po noći, vidjet ćete prednji dio auta s lijepim starinskim svjetlima koja datiraju još iz prošlog tisućljeća i najljepše izdanje legendarnog Fiatovog plavog znaka s četiri paralelograma. Straga su ogromna svjetla koja potpuno oblažu c-stup. Sve to spaja jedna neprekinuta, ravna linija koja kruži oko karoserije. Uživam gledati ga i otkrivati male tajne njegova izgleda. Hrđu i ne toliko.

Jednako kao i ljepota ljudi, ljepota se automobila ne može izmjeriti. Jednako kao i u poštivanju ljudi, lako je ne poštivati auto. Jednako kao i voljeti ljude, voljeti automobil pokraj sebe, bez obzira koliko neugledan ili nepopularan on bio, može samo pravi entuzijast. Jednako kao i u svemu, takvi su entuzijasti rijetki.

Baš poput kurve na kojoj je cijelo susjedstvo polagalo početnički tečaj, Fiat Punto ostat će u lijepom sjećanju - iako je mnogima prenio sifil… tetanus.