PARTIZANSKA ESKADRILA

Jeste li ikada imali osjećaj da ste – teška sirotinja?

Upišete li u Google „driving on airfields“ dobit ćete cijelu prvu stranicu rezultata čije će adrese biti iz Velike Britanije. Ovaj pokus mota mi se po glavi već godinama, sve od vremena kad sam čuo da je veliki Silverstone nastao na – vojnome aerodromu. Naravno ne bilo kakvome vojnome aerodromu nego vojnome aerodromu za bombardere. Velika Britanija je, naime, tijekom druge polovine Drugog svjetskog rata služila kao ogromni nosač aviona za savezničke napade na Njemačku. Danas u Velikoj Britaniji postoji blizu dvije tisuće aerodroma. Za to vrijeme, ako je vjerovati filmovima, Bata Živoinović i Ljubiša Samardžić letjeli su nebom okupirane nam Jugoslavije i branili partizane od iznenadnih napada Luftwaffeovih lovaca. Nažalost, za razliku od sretnih Britanaca kojima su Amerikanci zbog svojih velikih B-17 bombardera asfaltirali pola otoka, nama su Nijemci donijeli samo malene lovce i ništa veće Stuka bombardere. Naravno, pošto je Partizanska eskadrila imala samo dva lovca, Nijemci nisu imali potrebe za aerodromom u svakome selu. Da stvar bude gora, partizani su sa svoja dva dvokrilca polijetali s običnih livada. Zašto pišem sve ove gluposti o aerodromima?

Završetkom Drugog svjetskog rata, Amerikanci odlaze kući i ostavljaju britanskim farmerima mnogobrojna asfaltirana polja. Pošto ovce i krave nisu veliki ljubitelji asfalta, a ni biljkama nije drag, jedina mogućnost za iskorištavanje tih površina je – auto moto sport. Mogućnost bombardiranja Njemačke u doba mira jednostavno je glupa.

Sreća s viškom asfalta koju su Britanci imali samo je dio onoga što je zaslužno za razvoj njihovog auto i moto sporta. Gradnja velikih stvari zahtijeva i velika ulaganja, pogotovo u zemlji poput naše. Srećom postoji i jeftiniji, američki način. Njihove poznate „utrke s četiri zavoja“ direktno su nasljeđe jednog od izvornih oblika utrkivanja. Slično onome iz Ben Hura.

Ono čime Amerika obiluje je – prostor. Sve je u Americi veliko, pa tako i slobodan prostor. Jednako kao Britanci koji su iskoristili bogatstvo nekorištenog asfalta, Amerikanci su iskoristili bogatstvo nekorištene zemlje i stvorili dirt track. Vjerojatno najjeftiniji oblik utrkivanja, a zahtijeva samo jednu veliku praznu površinu.

Zašto se ovakve stvari ne događaju kod nas?

Ponekad mi se čini da je Kafka napisao Proces nakon posjeta Hrvatskoj. Glupost birokracije koja valjda oduvijek vlada ovim prostorom nenadmašna je. Gušenje svake svježe ideje nekako je postala sasvim normalna, pa ljudi valjda ni ne pokušavaju razmišljati na neki novi način. Izgleda da samo živimo, razmnožavamo se i kukamo kako nemamo sreće. No, sreća u životu ima jako malo značaja i zapravo, stvaramo je sami. Pogledamo li malo oko sebe, shvatit ćemo da i u našoj blizini postoje napušteni poljoprivredni aerodromi. Pogledamo li na drugu stranu, vidjet ćemo da postoje i nekorištene zemljane i travnate površine. Jedino, pogledamo li još malo oko sebe, osim što ćemo vjerojatno slomiti vrat, nećemo vidjeti one britance i amerikance spremne te stvari iskoristiti.

Nažalost, ponekad se osjećam kao prava sirotinja. Posjedujem stari sportski automobil kojeg ne mogu voziti onako kako bih htio, jer nemam novca za odlazak na trkaću stazu. Posjedujem motocikl kojeg ne mogu voziti kako bih htio, jer nemam novca za odlazak na trkaću stazu. Jednostavno, stvari mi izgledaju beznadno. No zapravo, jako sam glup. Način na koji gledam svijet oko sebe jednostavno nije dovoljno dobar i trebam ga promijeniti. Ne mogu čekati Amerikance da mi asfaltiraju dvorište i da se, nakon bombardiranja Njemačke, utrkujem s prijateljima. Ne mogu čekati da mi Amerikanci nacrtaju veliki krug u prašini i da se, nakon bombardiranja Njemačke, vozim u krug. Ono što mogu je – promijeniti način razmišljanja.

Ako ne postoje staze po kojima se mogu voziti supersportski automobili i motocikli, onda se tim sportom neću ni baviti. Ono što bih trebao napraviti je pogledati što mi je dostupno i koji je sport koji bi odgovarao mojim uvjetima. Izgradnja staze za dirt track vjerojatno nije skuplja od izgradnje nogometnog igrališta. Zapravo, vjerojatno je i jeftinija, jer nam ne trebaju golovi.

Najvažniji je sastojak, za pokretanje bilo čega, volja. Živjeti ustajalim, sigurnim životom vrlo je lako. Oni trenutci kad vidimo da je trava kod susjeda zelenija ionako brzo prođu. Nama je potrebna revolucija. Revolucija misli i revolucija djela. Želimo li istinski baviti se auto ili moto sportom, to ćemo i učiniti. Želimo li pokrenuti bilo što, moramo najprije pokrenuti sebe. Potrebno je vrlo malo novaca za to. Pokrenite se, potražite što bi ste mogli napraviti i jednostavno to napravite!

A sad ću, jer je benzin skup, sjesti na bicikl i otići izvidjeti situaciju. Imam plan kako se zabaviti automobilom ove zime.

Konfucije, „Potpuno sam te zaboravio!“ što bi rekao ti.