VREMENSKI BANDITI

Jednom davno, svaku sam noć šetao mračnim ulicama mojeg sela, s kanticom svježe pomuzenog mlijeka, kroz blato do koljena. Zapravo, velikog je blata bilo tek na nekim mjestima, jer je sve ulice mojeg malog sela odavno prekrio sivi asfalt. Večeras, dvadesetak godina kasnije, ne idem po mlijeko. Ne zato jer je mrak mračniji ili blato veće ili zato što pada kiša, nego zato jer baka od koje sam nosio mlijeko više nema kravu. Mraka također više nema jer razbija ga ulična rasvjeta, a blato će uskoro zamijeniti asfaltirani nogostupi. Kiša će, vjerujem, i dalje smjeti padati.

Moje je selo prije dvadesetak godina izgledalo bitno drugačije nego što izgleda danas. Puno se toga dogodilo i izmijenilo. Na slikama od prije stotinjak godina, selo je skoro neprepoznatljivo.

Često zamišljam kako je bilo živjeti u to davno vrijeme. U tim svojim misaonim putovanjima, lebdim poput duha širokim zemljanim ulicama, kraj niskih, starih kućica, promatrajući sav taj prošli svijet. No, nisam se ograničio samo na svoje malo mjesto. Na ovaj način putujem gotovo svim mjestima koja mi se u nekom trenutku pričine zanimljivima. Proputovao sam tako veliki broj zagrebačkih ulica, malih slavonskih sela, osamljenih cestica i tko zna još koječega. Pitanja koja sam si usput postavljao bila su uvijek ista: „Kako je ovo izgledalo prije asfalta?“ „Kakve li sve neznane priče krije ovo mjesto, ovaj kraj?“ „Zašto zamišljam sve u crno-bijelom?“ „Jesam li ovakav jer su mi roditelji koristili LSD na faksu?“ „Jesu li meni davali LSD?“ „Jesam li već stigao na odredište?“ „A sad?“ „A sad?“

Sve stare stvari imaju neku priču iza sebe. Jednako kao i stara mjesta ili stari predmeti, svoje priče imaju i automobili. Sjesti u automobil star četvrt stoljeća može biti sasvim nevažan događaj i većinom to i jest. No, sjesti u automobil star četvrt stoljeća može biti i nešto jako posebno. Može biti poput Proustovog gutljaja čaja i može nas u trenutku provesti svim tim godinama koje je taj limeni lik marljivo skupljao u svojoj prometnoj dozvoli. Bitan je, mislim, jedino naš pristup.

Ne znam točno koji sam po redu vlasnik svojem starom porscheu. Znam jedino da sam zadnji u dugome nizu. Njegov izgled govori o teškom životu kojim je živio. Malene pukotine u unutrašnjosti ili ostaci prastarih naljepnica nerijetko me potpuno zaokupe razmišljanjem o njihovom nastanku. Želim li to promijeniti? - Ne! Ne želim pokušati od starog auta, prepunog ožiljaka, činiti novi. Glupo je ubrizgavati botox u tu prelijepu pocinčanu karoseriju. Nevješto zamaskiran trag sudara na prednjem desnom blatobranu i desno svjetlo koje nikada nije dobro namješteno u svojem ležištu prije su mi jako smetali, ali danas na to gledam kao na simpatičan detalj, kao ožiljak na desnoj obrvi Dylana McKaya. Pa ipak, nešto ću u njegovoj povijesti ipak promijeniti. Potrošeni volan i ručica mjenjača ostavljaju ružne i prljave tragove na rukama vozača i trebalo bi ih promijeniti. Također, sjedala, nakon tko zna kakvih gadosti koje su pretrpjela, čeznu za novom tkaninom. Zapravo, tko zna kakve je sve gadosti pretrpjela i ručica mjenjača… bljak. Kako god bilo, njegovu ću priču, nadam se sretnu, nastavit pričati ja.

Nekad naše starce držimo jako blizu sebi, pazimo ih i ne dopuštamo im da se osjećaju ostavljenima. Nekad naše starce otpremimo, u vrhunskom stanju, na polagano i nevidljivo propadanje na neko daleko mjesto. Nekada naše starce jednostavno ostavimo da propadaju u samoći. Stari bicikl pronađen u sjeniku nakon nebrojeno mnogo godina, sigurno bi štošta ispričao, samo kad bi mogao. Volkswagenov kombi, ostavljen davno prije na livadi, također ima svoju priču. Nažalost, ne može je ispričati. No, uz svaki stari kombi, motocikl ili bicikl, dolazi i jedan jednako stari vlasnik. Oni mogu pričati svoje priče i često to jarko žele. Stari su ljudi prava vrela priča o vremenima s crno-bijelih slika, o vremenima kad stakla na kombiju s livade nisu bila razbijena. Stare fotografije i stara vozila pričaju svoje priče tek u našoj mašti. Živi ljudi pričaju žive priče i kuhaju pravu kavu. Znam da ste nedavno provjerili količinu ulja u motoru vašeg limenog starca i tlak u njegovim gumama, ali kad ste popili zadnju kavu s vašom bakom?

…ili rakiju s didom?