MODERNA VREMENA

Ah, taj božanstveni veo koji me obavija. Ta predivna figura koja se izvija oko mene…

Slika koju ste si stvorili bila je dio moje svakodnevice. Naime, bio sam pušač i, u skladu s tom lijepom navikom, cijelo vrijeme okružen vitkim stupićima cigaretnog dima, koji su neumorno plesali oko mene. Naravno, tako je bilo i u automobilu.

Sreća je htjela da u vrijeme mojeg pušenja vozim automobil dizajniran početkom sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Još uvijek zlatno doba za pušače uvjetovalo je smještanje pepeljare na savršeno mjesto. Vožnja i uživanje u 256 kancerogenih sastojaka cigarete išlo je tako lijepo zajedno, poput kruha i masti, poput vina i kole, poput nogometa i nasilja. Život je bio lijep.

No, vrijeme nesreće potom dođe i prenu me iz te moje vozačke nirvane – moj se voljeni, prastari, savršeno dizajnirani auto počeo kvariti. Vrijeme nesreće bilo je Vrijeme za novi auto.

Uz brdo nepotrebne opreme koju vam uvale pri kupovini novoga automobila, imao sam sreću da me prodavač upitao želim li pepeljaru. Pitanje me, priznajem, malo zateklo. Moje se čuđenje vjerojatno moglo očitati s izraza lica jer je odmah slijedilo prodavačevo objašnjenje. Pepeljara je, izgleda, postala dodatna oprema, ali ne košta ništa. Sastoji se od upaljača koji dolazi u automobilsku utičnicu za struju i malene kutijice u obliku čaše s poklopcem. Potpuno istu pepeljaru vidio sam u nekoliko godina starijem prijateljevom autu. Sjećam se da sam mu se smijao tada…

„Zar je već dotle došlo?!?“ pitao sam se.

Od automobila iz sedamdesetih, s ergonomski savršeno postavljenom pepeljarom, preko automobila iz devedesetih s minijaturnim pepeljaricama redovito postavljenima na najnepristupačnijim mjestima, došli smo, napokon, do vremena u kojemu pepeljare više ne postoje. Od nekadašnjih kromiranih hramova duhanskog pepela došli smo do plastičnih minijatura za koje morate posebno moliti. Upravo tako! Danas za pepeljaru morate moliti, jer potpuno je besplatna. Ne kupujete je, nego vam je daju… jer ste pušač… i bolesni ste… i proizvođači vas automobila pokušavaju time izliječiti.

Pušiti sam prestao. Opojni je dim raspleo svoj veo, spakirao ga u kofer, kupio kartu za vlak u jednom smjeru i malo sam se previše raspisao u ovoj rečenici. No, uzrok prestanka pušenja nije bio veliki francuski proizvođač automobila. Njihove nezgodno postavljene i poklonjene pepeljare nisu imale ni najmanjeg utjecaja na to. Jednostavno, prestao sam pušiti jer mi pušenje nije odgovaralo više. U tome, vjerujem, nisam jedini. Zapravo, ne vjerujem da postoji jedna osoba na svijetu koju je automobil potakao da prestane pušiti.

Cijeli je svijet u kampanji protiv pušenja. To je sasvim u redu. No, nekako mislim da bi proizvođači automobila, uz sve zaštite putnika, pješaka, sustave pomoći pri vožnji, trebali vratiti pepeljaru na njeno staro, počasno mjesto. Čemu sav trud inženjera zaduženih za sigurnost, ako vozač prouzroči nesreću jer je gledao „gdje je, dovraga, pepeljara“ umjesto da gleda – gdje vozi. Čini mi se da smo došli u vremena Modernih vremena. Poput Charlija Chaplina koji očajnički pokušava živjeti u vremenu koje postaje premoderno, presuludo, tako i današnji vozači pokušavaju živjeti u automobilima koji pokušavaju biti nešto što ne trebaju, oplemenjeni pri tome gomilom nepotrebnih pomagala, „poklonjenih“ standardnih stvari, jednoličnih interijera, „sigurnosti“ za pješake i tko zna čega sve još na što sam se zaboravio žaliti. Sjeća li se itko onih prelijepih BMWovih interijera koji su okruživali vozača? Sjeća li se tko kad je zadnji puta viđen novi velikoserijski automobil interijera sličnom onima starih BMWa ili barem interijera gdje je Vozač zamijenio Uštedu na mjestu prioriteta? Vjerojatno se ni Konfucije ne bi mogao sjetiti.

Tako malen detalj, poput pepeljare, prilično dobro pokazuje smjer kojim se vodi autoindustrija. Cilj je proizvođača automobila smanjiti troškove proizvodnje, a ne odvići ljude raznih poroka. Pepeljara, u današnjem nepušačkome svijetu, lako prolazi neopažena ako se ne ugradi. I tako, vi ćete otresati pepeo kroz prozor, jedna je multinacionalna kompanija zaradila 49 centi više, a vaša će pepeljara tužno čekati da bude poklonjena.

Na kraju, iako sam nepušač, nespretna mi pepeljara opet smeta - jer negdje moram odložiti papiriće i žvakaće gume.

Konfucije, nisam mislio da ti je sjećanje slabo. Stvar je u tome da su automobili došli poslije tvoga vremena.