Pojavi li se tekst u nekom časopisu koji u svojoj temi barem jednom sadrži riječ „auto“, gotovo je sigurno da će se u istom tekstu naći i riječ oktan. Zapravo, možda bi tekst o AUTOnomiji Vojvodine ostao pošteđen oktanskog terora, ali ne bih za to stavio ruku u vatru, ma čak ni iznad najhladnijeg dijela plamena bunsenovog plamenika. Naravno, nitko ne može znati sve, ali priglupost kovanica koje u sebi sadrže oktane, veća je od svemira.
Pojednostavljeno, oktanski broj, jedan od mnogih brojeva koji je povezan s tim famoznim oktanima, izračunava se kako bismo mi, ljubitelji automobila uronjeni u pisoarske vode [jesam ovo krivo napisao?], ljubitelji automobila izvan pisoarskih voda i oni ostali korisnici automobila koji svoje znanje o tim napravama koje voze ograničavaju na „ako natočim gorivo onda ide, ako ne natočim onda ne ide“ znali koje gorivo naš automobil treba. Oktanski broj govori koliko je neko gorivo otporno na samozapaljenje. To je važno, jer benzinski motori, nakon što pomiješaju benzin i zrak, u svojim cilindrima počinju stlačivat tu smjesu i baš onda kad je tlak na svom vrhuncu, iskra iz svjećice vrši opalenje. Dok se smjesa stlačuje, čestice zraka i benzina gibaju se u sve manjem prostoru i zbog smanjenog prostora sudaraju se sve češće. Zbog sve češćeg sudaranja čestica smjese benzina i zraka, smjesa se zagrijava i postoji opasnost da se smjesa sama zapali, prije svjećice i njenog opalenja – a to je jako loše. Što je oktanski broj benzina veći, ta će smjesa biti u manjoj opasnosti da se sama zapali. No postoje i drugačija goriva i drugačiji motori, zar ne?
U današnjem se motorsportu, ravnopravno benzinskim, koriste dizelski motori. Oni, za razliku od benzinskih, koriste baš taj nepoželjni efekt kod benzinskih motora – samozapaljenje. Zbog toga dizelska goriva trebaju biti lako samozapaljiva, a to se ne izražava oktanskom vrijednošću nego cetanskom. Dakle, današnji motorsport miriše na cetane jednako kao i na oktane. Ma, zapravo, Audi je svojim dizelskim motorima osvojio Le Mans, kraljevsku utrku ako mene pitate, otprilike kvadrazilijun puta zaredom. Dakle, današnji motorsport miriši više na cetane nego na oktane.
Dva naziva koja, u povijesti silovanja riječi „oktan“, jedina imaju smisla i mirišu na kreativnost su natpis na cisternama u setovima LEGO kockica i u kolumni Oktanski visovi, Dine Milića-Jakovlića (postoje knjiga i film koji se zovu Orkanski visovi).
I na kraju, kakav miris imaju elektroni trkaćih vozila koji koriste električnu struju? Ima li itko odgovor? Kako uopće pomirisati elektrone kad su, koliko čujem, jako brzi? Da je bar Konfucije živ.
