Sjeća li se itko Ante Gotovca, a svatko, tko ne laže sebi i drugima, sigurno će se sjetiti, sigurno se sjeća i njegovog osebujnog odjevnog ukusa. Zapravo, odjevnog stila, bio bi precizniji izraz. Zapravo, odjevnog načina, bio bi precizniji izraz. Tih su mračnih godina popularne bile sunčane naočale izduljenog oblika stakalaca i agresivnog izgleda. Zbog njih su ljudi ukrašeni tim detaljem najviše podsjećali na ose. On je, noseći jedne od onih skupih naočala, s ogromnim logom modne marke koje su mu tako pokrivale polovicu glave, taj neukus, taj nestil, taj način odveo u ekstrem. Izgledao je s njima kao Bertram Larvan. Srećom, to je vrijeme prošlo. Rijetki su danas oni koji još uvijek uživaju u tom kladionica-krunica-trenirkica izgledu. Srećom, moda se mijenja, neprestano se mijenja. No, moda nije isključivo vezana uz odjeću. Moda je posvuda. Moda je i u svijetu automobila. Moda se mijenja i u svijetu automobila. Sva su ta ponavljanja riječi namjerno napravljena.
Trenutno, kao što je u prošlom desetljeću u svijetu odjeće bio popularan Ante Gotovac i Vespula vulgaris izgled, u svijetu automobila popularna je avantura. Svaki proizvođač u svojim salonima krije po nekoliko „avanturističkih“ modela, i to u svakoj veličini. Tu klasu nazivaju crossover, a zaista sadrži modele od najmanjih, do najvećih. Gradski, obiteljski, zamjenik-županaski, krkanski crossover automobili, svaka veličina ima svog avanturističkog igrača. Iako, naravno, ti automobili zaista nisu ništa drugo nego regularni modeli, s jedinom razlikom, u odnosu na te „normalne“ inačice, što su od tla odignutije za dva-tri centimetra i što dolaze opremljeni inč većim kotačima. Dodatna šminka dodatno i košta, pa su crossover automobili u pravilu skuplji od svojih niskih, nenabubrenih rođaka. Ali to nikome ne smeta. Poruka o sportskom i slobodnom duhu vlasnika crossover automobila vrijedi tog novca i to je jedino bitno. Bonus je još i što ti sportskodušni i slobododušni vozači lakše smjeste svoje pretilo i mlohavo tijelo u automobil ,na čije se povišeno sjedalo samo naslone i upadnu u njega, bez dosadnog i napornog trošenja koljena zbog sagibanja pri svakom ulasku i izlasku. Ipak, ta će moda vjerojatno trajati još samo koju godinu. Stvar je jednostavna, jer prema izračunima koju sam upravo izmislio, trend crossover automobila traje već oko pet godina. Možda se prvi takav automobil pojavio davno, davno, ali onog trenutka kad se pojavi automobil poput Nissan Jukea, tek se onda može početi govoriti o trendu. Prema zakonitosti, koje sam također upravo izmislio, svako desetljeće u autoindustriji donosi svoju temu po kojoj se oblikuje većina automobila. Trenutno je tema avantura i mislim da ima još tri ili četiri godine prije nego se taj balon ispuše i onda napuše neki novi, s novom temom. Evo dokaza za tu teoriju:
U proteklom je desetljeću u modi bila obitelj. Svaki je proizvođač u ponudi imao monovolumene, aute čija je unutrašnjost na dvjesto načina bila preklopiva i prilagodljiva, čije se obloge kabine bile otporne na prljavštinu, s ponudom prostora jednakoj onoj koju nudi Teksas, naravno, osim kod gradskih monovolumenčića, koji su nudili prostor veličine Slovenije. Nudili su osjećaj zajedništva, hrvatstva i vjere u bolje sutra. To je bilo tad i nikada više. Dokaz? Jeste li danas vidjeli kojeg novog monovolumena na cesti? Naravno da niste. Nitko ih više ne proizvodi. Ne morate provjeravati taj podatak.
Desetljeće prije toga, devedesetih, u modi je bio sport. Svaki je auto dolazio s gumenim spojlerom na repu, pa čak i Ford Escort dizel, s motorom anemičnijim od bilo kojeg premijera na novačenju. Dolazili su automobili i sa značkama 16v posvuda na karoseriji, zatamnjenim staklima i sjedalima s izraženim bočnim stranama, pragovima obučenim u plastične dodatke – sa svim mogućim dodacima koji bi pokušavali nekome reći da ste opasno brz vozač.
A onda, desetljeće prije toga, u modi je bila visoka tehnologija. Osamdesetih su auti dolazili s digitalnim kontrolnim pločama koje, poput većine tadašnje visoke tehnologije, nisu baš ispravno radile, s milijun žaruljica i zvučnih signala razbacanih po kabini, za upaljena svjetla, za otvorena vrata, za nevezane pojaseve, za ženu koja te vara, za komšijinog psa kad ti kenja na travnjaku, za djecu kad ti kradu trešnje i za policiju kad radarom mjeri brzinu.
Desetljeće prije toga u modi nije bilo ništa, jer tad povijesti nije bilo, jer se tad još nisam rodio.
Ali, što nam donosi budućnost, jednom kad crossover sadašnjost završi? Kakvu će nam modu donijeti automobilska industrija jednom kad se svi makadami na reklamama, poput jadnog Pikes Peaka, asfaltiraju i kad se svi likovi obriju, skinu prsluke s deset džepova, izuju planinarske cipele, ugase logorske vatre i sklope tronožne stolce kraj šatora i vreće za spavanje? Što kad više ne bude prihvatljivo neobrijan voziti povišenog Renault Clia s plastičnim oblogama oko ruba blatobrana? Što god se tad dogodilo, što god bilo, i kad god bilo, jedino se nadam da religija nikada neće doći u modu u automobilskoj industriji, jer, opasno je voziti kad gledaš u križ.
