BEZ DUŠE

Sretan sam. Kapljice kiše bubnjaju po krovu i staklima mojeg auta dok polako klizim sivim krajolikom. Uska, seoska cesta sjaji se. Nekoliko sitnica na suvozačkom sjedalu, bicikl u prtljažniku i veliki osjećaj zadovoljstva ispunjuju mi kabinu. Pet je sati - ujutro. Cesta je prazna, pa vadim fotoaparat i pravim nekoliko nespretnih fotografija u vožnji. Sretan sam.

Gotovo svaki vikend, iz svojeg seoceta, putujem u Zagreb. Uvijek istom cestom, uvijek u isto vrijeme. Znam sve što me čeka na putu, znam točno koliko minuta trebam da prijeđem taj put. Pa ipak, svako od tih nebrojenih putovanja iznova me oduševljava. Naravno, oduševljen sam zbog toga komu putujem, ali također i zbog načina na koji putujem. Tog sam vikenda, tog kišnog vikenda, putovao kako bih, uz ostalo, posjetio i izložbu maketa automobila. Ljepota sivila tog ranog jutra nagnala me na razmišljanje.

Vlasnik sam starog auta. Za nekoliko godina ispunit će uvjete za dobivanje statusa oldtimera. Riječ je o Porscheu 924. Automobil kojeg sam obožavao voziti zbog osjećaja kojeg je pružao. Ne vozim ga već dvije godine, jer bio sam primoran kupiti novi automobil. Jednostavno, trebao sam neki pouzdani automobil i izbor je pao na Renault Megane iz 2008. godine. Za neke, ovo je potpuno nelogičan skok. Meni nije.

Postoji krug ljudi koji tvrdi kako jedino stari auti imaju dušu i da su stari auti jedini pravi auti. Oni novi „plastični“ obično su smeće. Novi su auti bez duše i stoga manje vrijedni. No, je li to istina? Pružaju li stari auti ljepši osjećaj u vožnji i jesu li novi auti lišeni baš svih osjećaja i ljepote? Nije li, zapravo, odgovor skriven upravo u godinama automobila? Konfucije bi rekao: „Da!“

Stari su auti među nama, pogađate, već godinama. Neki su postali omiljeni, neki ozloglašeni, ali svi oni imaju neku priču iza sebe. Jednostavno, imali su dovoljno vremena za steći je. Novi auti, s druge strane, na pozornici su tek koji trenutak i njihova se slava, dobra ili loša, tek treba stvoriti. Golf GTI, Renault 5 GTT, Clio, Toyota Corolla i još mnogi drugi, stekli su glas koji je ponekad i prenapuhan. Gledajući ih iz perspektive današnjeg kupca, ti su auti obično smeće. Najbolji je primjer upravo Porsche 924 kojeg posjedujem. Auto je od početka do kraja svojeg proizvodnog vijeka imao problema s pokretanjem zagrijanog motora. Ako ste nakon duljeg puta poželjeli negdje stati i ugasili ste motor, sljedećih sat-dva ostali ste nepokretni, jer motor jednostavno nije htio ponovno upaliti dok se ne ohladi. Zamislite da vam se takva stvar dogodi danas na vašem Porsche Boxteru! Zamislite da vam se to danas dogodi i na bilo kojem, najjeftinijem, automobilu? Potpuno neprihvatljivo - rekli bi današnji kupci. Stvarno, povijest automobilizma pokazuje konstantan napredak u konstrukciji automobila. Moderna utjelovljenja nekadašnjih vladara cesta postali su snažniji, sigurniji, pouzdaniji i, vjerujem, jeftiniji. Jedini im je problem što nemaju „ono nešto“ …ili neki to samo misle. Možda je lijep primjer usporedba Golfa GTI i Meganea RS.

Golf GTI pojavio se prije milijun godina i na tržištu ponudio nešto neviđeno – lagan, snažan i jeftin auto. Postao je obožavan. No, kako je stario, postajao je sve deblji, sporiji i - jednako poželjan kao i prvoga dana. Novije generacije GTI Golfa uistinu su izgubile dio onoga što je nudio prvi GTI, ali priča koju je taj prvi model stvorio nastavila je stvarati hrpe novih obožavatelja. Zbog prve generacije, Golf GTI postao je mjerilo za automobile toga razreda. Nešto manje od milijun godina poslije, pojavio se Renault Megane RS. Automobil je to koji je došao jako blizu onome što je pružao Golf GTI, ali –nije bio GTI. No, situacija se odjednom promijenila. Megane RS prošao je nekoliko faza poboljšanja i razvio se, iz automobila na tragu Golfa GTI, u automobil koji je postao novo mjerilo. Često se može pročitati kako neki auto pruža osjećaj vožnje blizak RSu, kako ima ubrzanje bolje od RSa, kako ima snažniji motor od RSa... Svi se uspoređuju s novim igračem. Svi pričaju o automobilu koji je star tek nekoliko godina. Megane RS zaradio je svoju legendu. Jesu li onda godine presudne za dušu automobila? Ima li Megane RS dušu?

Automobilsku dušu stvaramo upravo mi, kupci – vlasnici. Većina zaljubljenika u stare aute svoj omiljeni model obožava većinom iz nostalgičnih razloga. Bijeli Fićo mog Starog bio je prvi auto kojeg se sjećam. Bio je to najbrži auto na cestama. Prestizao je sve živo, a obilazili su nas jedino strojevi kojima je Stari to, naravno, dopustio. Kupio sam model bijelog Fiće čim su ih počeli proizvoditi. Za kupovinu mojeg 924 zaslužan je jedan jedini pogled na bijeli, duguljasti porsche 924 sa zlatnim BBS kotačima kako polako i elegantno prolazi raskrižjem u centru Varaždina. Ostao sam očaran.

Moj novi Megane, moj obični Megane, pruža mi trenutke sreće jednako kao i puno automobila prije njega, a vjerujem jednako i kao puno automobila koji će tek doći. Jednostavno, u mojim očima, moj novi Megane, moj obični Megane ima dušu.

Mnoštvo je starih automobila našlo svoje mjesto u mome srcu. Ima li slobodnih mjesta za nove? Naravno!

Konfucijev citat u ovome tekstu nije izmišljen. Majkemi!