nedjelja, 2. travnja 2017.

Najbolji auto na svijetu

Ne, nije fakin Golf dizel

Bio je to dobar vikend! Počelo je sredinom tjedna tako što sam došao u Zagreb, otuširao se u stanu u Sigetu, spremio nekoliko majica, čarapa i gaća u staru, zelenu vojnu torbu koja ne smrdi po vojsci i krenuo tramvajem pred Esplanadu. Tamo, na parkiralištu već vrućem od sunca, pokraj zgrade hotela, radnici su pripremali desetak Porschea za vožnju. Na terasi, pomalo skriven zelenilom, doručkovao je Davor Butković. Porschei su bili 911 u Cabriolet, 4S i S izvedbama, Cayman s neudobnim sportskim sjedalima i Boxsteri. Butković je ubacivao komadiće hrane u usta i ravnodušno, ali potvrdno, glavom signalizirao konobaru svaki put kad bi nešto probao. Na kraju svakog tog poteza trljao je prste jedan o drugi kako bi se riješio mrvica. U Porschee su stavljali bočice s vodom. Tko još doručkuje u Esplanadi?! Ti likovi što pripremaju aute na Porsche Touru stvarno imaju kul posao.

U Esplanadi su me sa stola za registraciju u predvorju uputili prema terasi na doručak. Nakon toga na kratak dogovor o ruti, pa upozorenje da se ne zajebavamo previše autima jer su skupi, pa onda na parkiralište i u aute. Porsche 911 ima start-stop sustav i zbog njega na semaforima izgledaš kao budala. Srećom može se isključiti. Treći, zadnji dan putovanja, završio sam s Cabriolet S i sedmerostupanjskim ručnim mjenjačem kojeg sam većinu puta držao u trećem stupnju. Ostavio sam ga ispred Esplanade, pozdravio se sa svima, nabacio torbu na rame i otišao na tramvaj. Pred zgradom u Sigetu čekao me moj Megane 1,6 16V Sport, na kojem onaj „sport“ nije od Renault Sport, već simbolizira razinu opreme. Ipak, s nazivom karavana, GrandTour, čini jebačku kraticu u knjižici prometne dozvole – Megane GTS. Motor 1,6 16V razvija stodesetak konja.

Odmah po dolasku u stan uzeo sam ključeve Meganea i krenuo u grad vratiti A3 printer kojeg je Siki posudila od prijateljice. Zabavljen razlikama između kožno-aluminijskih Porschea i plastično-plastičnog Meganea, ubacio sam u prvu i htio krenuti. Okretaji se dignu, ali auto ne kreće. Pokušam opet – opet isto. I opet, i opet. Sranje! Izgleda da je lamela.

S Meganeom je sve bilo u redu. Naviknut na veliku snagu šesterocilindraša, nisam dovoljno otpustio papučicu spojke i prirodna stvar da auto nije mogao krenuti. Idiot. Ipak, u nedjelju, putem po staroj cesti za Slavoniju, ponovno sam se navikao na četiri puta manje snage, baš na vrijeme da stignem uživati u pedeset kilometara zavoja od Pakraca do Požege. No, je li stvarno potrebno toliko puno konja da kreneš s mjesta? Je li dovoljno sto? Je li dovoljan samo jedan?

Svatko bi trebao znati da motori u automobilima ne proizvode uvijek jednaku snagu. Ono što piše u papirima i internetima tek je maksimalna snaga motora, snaga koju većina vlasnika automobila nikada ni ne otkrije. Stodesetak konja mojeg Meganea zapravo je jako puno ili barem dovoljno da dobrano isprepada moj talent za vožnju. Iznad četiri tisuće okretaja, okretaja na kojima ljudi ne voze inače, vjerojatno će bilo koji benzinski motor transformirati auto i reći nadbubrežnoj žlijezdi da krene u akciju. Sportski će automobil sigurno pružiti užitke brze vožnje u pakiranju zamotanom u ljepši papir, no je li sportski auto stvarno potreban za brzu vožnju? Ne! Ono što vožnju čini brzom jest očuvanje brzine, a ne ubrzanje. Vježbajte hvatanje ispravne linije kroz zavoje, isprobavajte tlak u gumama nešto viši od propisanog, usporavajte auto pravilnim namještanjem auta prije zavoja, vježbajte upravljanje u zavojima otpuštanjem i dodavanjem gasa, kupite si kožne vozačke rukavice, nikako ne kupujte dizel. I to je to. Ne čekajte da skupite lovu za sportski auto kako bi vozili sportski. Već sad Imate najbolji auto na svijetu.

E da, i još najvažnija stvar za transformirati svoj bilokakav auto u sportski auto – kupite si mrežu za pod prtljažnika, da vam pizdarije ne mlate po prtljažniku dok peglate po zavojima. Sto konja je stvarno puno za običnu cestu i običan talent.

Nema komentara:

Objavi komentar